Genius is the final word source of new music knowledge, developed by scholars like you who share info and Perception in regards to the tracks and artists they really like.

Jedna mi je žena rekla da je njezin sin dobio nagradu u svojoj srednjoj školi. Nagrada je bila za odlične rezultate u športu i učenju. Bila je sretna zbog njega, ali je bila u iskušenju da mu kaže: “Nemoj se visoko uzdizati zbog te nagrade jer bi mogao nisko pasti kada ne budeš tako uspješan.” Dvoumila se: kako da spriječi njegova buduća razočarenja, a da mu sada ne pokvari veselje.

Treći korak: nikada se nemojte poistovjećivati s tim osjećajem. Taj osjećaj nema nikakve veze s “ja”. Nemojte određivati svoju little bit u okvirima tog osjećaja. Nemojte reći: “Depresivan sam.” Ako želite reći: “Depresivno je”, to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu; ako želite reći da je zlovolja prisutna, i to je u redu. Ali nemojte govoriti: “Zlovoljan sam.

Zero joy me need to obtain benz and beamer stack the money up the ceiling fuck your pasture mine is greener now

Ništa ne moramo promijeniti. Negativni osjećaji su u vama. Nijedna osoba na svijetu nema moć učiniti vas nesretnim. Na zemlji ne postoji ni jedan događaj koji ima moć omesti vas ili povrijediti. Nema takvog događaja, uvjeta, situacije, ili osobe. Nitko vam to nije rekao, rekli su vam suprotno. Zato se i nalazite u takvoj zbrci u kakvoj ste sada. Zato spavate. Nikada vam to nisu rekli, ali to je samo po sebi jasno.

Naravno, kad je izašao, nije se više mogao suzdržati i počeo je skakati vičući: “Slobodan sam, slobodan, slobodan.” Jedna mala djevojčica prezirno ga je odmjerila i rekla mu: “Nije to ništa, ja sam Mira.”

Ima jedna priča o učeniku koji je rekao svom guruu da ide nekamo daleko u nadi da će postići prosvjetljenje. Svakih šest mjeseci slao je svom guruu poruke kako bi ga izvještavao o svom napretku. Prvi izvještaj bio je: “Sada razumijem što znači odreći se samog sebe.” Guru je poderao poruku i bacio je u koš za smeće. Nakon šest mjeseci opet je dobio poruku koja je glasila: “Sada sam postigao osjetljivost za sva bića.” Poderao je i tu poruku.

Ljudi reagiraju tako brzo zato što nisu svjesni. Shvaćate da postoje okolnosti u kojima ćete neizbježno reagirati, čak u potpunoj svijesti. Ali dok rastete u svjesnosti, sve manje reagirate, a sve više djelujete. Zaista nije važno.

Fenomenalan je Berni, i NR je izvukao dobru poentu iz njegovog nastupa - remain to the information. Divan je i onaj Bernijev tekst o novom Hladnom ratu sa Kinom. Kako je razuman,, kakvo osvezenje kad se uporedi sa kako trampistickim tako i bajdenovakim paskvilama.

and can's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, introduced out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't work, and also a memo pad he had constantly meant to jot down some excellent views down on but never received close to to, and lined up these weapons for the pygmy war that would be misplaced in advance of it even started

bajdenara prica sto mora a bice ovako ko sto berni kaze. i ovo povlacenja iz avganistana je u tom smeru.

Zamislite da se ne osjećate dobro, i da ste loše raspoloženi, a vode vas kroz lijepi kraj. Krajolik je prekrasan, ali niste raspoloženi ni za kakvo razgledanje. Nekoliko dana kasnije prolazite kroz isto mjesto i kažete: “Bože, kako sam mogao ovuda proći, a da ništa ne primijetim. Sve postane lijepo kada se promijenite. Ili kada promatrate drveće ili planine kroz svoj mokri prozor po kojem šiba oluja, sve izgleda sivo i bezoblično.

U jednom malom američkom gradiću ljudi su se navečer okupljali da skupa sviraju. Imali su saksofonistu, bubnjara, violinistu, uglavnom starije ljude. Okupljali su se zbog društva, zbog čistog užitka u sviranju, iako nisu svirali posebno dobro. I tako su uživali, i odlično se provodili dok jednoga dana nisu odlučili da dovedu novog dirigenta koji je bio vrlo ambiciozan i pun elana. Novi dirigent rekao im je: “Hej, ljudi, morali bismo dati jedan koncert. Moramo pripremiti jedan koncert za grad.” Dirigent se zatim postupno otarasio nekoliko ljudi koji nisu dobro svirali, zaposlio je nekoliko profesionalnih glazbenika, uigrao je orkestar, website i imena su im se pojavila u novinama. Zar to nije bilo divno? Zatim su odlučili otići svirati u veći grad, ali neki stariji ljudi, sa suzama u očima rekoše: “Bilo nam je tako lijepo u starim vremenima kada smo loše svirali, ali smo uživali.” I tako je okrutnost ušla u njihove živote, ali nitko to nije prepoznao kao okrutnost. Vidite kako su ljudi postali ludi!

” I tako su ga poslali u bolnicu, i dali mu najboljeg psihijatra, ali činilo se da nema nikakvih rezultata. Lutao je po bolnici i skupljao papiriće. Lijeno bi ih pogledao i pustio da odlepršaju na pod. Na kraju su rekli: “Moramo ga otpustiti iz vojske.” Pozvali su ga da mu predaju otpusno pismo. Lijeno ga je uzeo u ruke, pogledao i uzviknuo: “To je to! To je to!” Konačno je našao ono što je tražio.

“I’m in this article to state to the Squad, and particularly AOC, who, you understand, did make a great deal of guarantees, that we continue to have faith in you and we would want to see When you've got a better system than we’ve been in the position to see, remember to share it,” Ms Sarandon advised the assembled crowd employing a megaphone.